Testet ölt već su imali osvrt na našim stranicama, pa ću umjesto uvoda kreirati link
na tekst Z. Markovića koji je napisao osvrt na njihov debut uradak.
Onaj tko nema volje i vremena čitati klikom na link napomenuti ću da su
Testet ölt mađarsko srpski miks muzičara lociranih u Temerinu u Srbiji, a
sviraju instrumentalni eksperimentalni rock, trudeći se biti
originalni, te u većem obimu u tome i uspijevaju.
Opisati njihovu glazbu nije baš lak zadatak i od zadnjih nekoliko cd-ova koji su mi stigli iz pošiljke Zdenka Franjića, ovaj sam ostavio za kraj, u nadi da ću uspjeti naći pravi odabir riječi. Obzirom da im je glazba instrumentalna, emocije koje stavljaju pred slušatelje ovisne su o raspoloženju dotičnog, pa će biti trenutaka gdje će vam njihova kombinacija glazbe uljepšati dan, a u nekoj drugoj prigodi možda vas odvede na suicidalni put. "Space trash" kojom započinje njihov drugi uradak, u početku je totalno rokerska, pomalo i mračna s asocijacijama na Black Sabbath. Nakon prve trećine, pjesma totalno mijenja kolosijek i odlazi u laganije, psihodelične vode s ritam sekcijom u prvom planu, a pri kraju se vraćaju u Black Sabbath zvuk s početka. Ako je suditi po prvoj pjesmi, jasno je da grupa ne robuje nekakvom određenom glazbenom stilu, već im je jedini interes uživati u jamming svirci. Tu je najbolji primjer skoro deset minuta duga "Radomir Konstantinović", u kojoj najviše pokazuju kvalitetu improvizacije. Psihodelična melodija, u kojoj električna gitara putuje space blues obrascima, idealna je podloga za konzumiranje opijata koji ljudsku maštu tjeraju do ekstremnih granica. Space elementi koji se javljaju pred kraj pjesme bili bi idealna podloga za remake Kubrickove Odiseje. "Vertical Immigrgrations" koja slijedi ima avangardnu pozadinu, blisku improvizaciji grupe Wire na albumu "154", a sličnosti mogu povući i s našim Them Moose Rush.
Već kroz prve tri pjesme, od ukupno šest, postaje jasno da Testet ölt
nisu grupa za svakog. U njihovim pjesmama ima prog rocka, space rocka,
post punka, pa takav gemišt zvukova stvara neobičnu glazbenu pozadinu.
Obzirom da su pjesme instrumentalne, imaju u sebi aranžmansku sličnost,
za koju nisam siguran koliko je mana, a koliko vrlina. Takav pristup je
definitivno interesantan, ali ako niste previše u žanru, sa sobom nosi i
određenu dozu monotonije. Jedna od pjesama, koja ponajviše u sebi ima
sve pozitivno i negativno navedeno u prethodnim recima, je obrada
"Shadowplay" grupe Joy Division.
Kroz usporedbe, koje mi se nameću slušajući Wellness, puno je
post punk motiva, ponajviše kroz Wire i Joy Division, a također je
prisutan i veliki utjecaj no wave pionira, poput Glenna Brance. Ono što
Testet ölt nedostaje da bi dosegnuli rang spomenutih je raznovrsnost,
koja je kroz cijeli album premalo dotaknuta. Što je velika šteta, jer
oni kroz sviračko znanje to sigurno imaju.
No comments:
Post a Comment